Akademsku godinu započinjemo malo drugačijim Cute blogom. Studentica medicine Marta je preuzela naš blog i opisala nam svoju afričku pustolovinu; jednomjesečnu ramjenu u Gani!

 

Vratila sam se. Vratila u našu Hrvatsku. Vratila nakon mjesec dana razmjene u Kumasiju, centru Gane, drugom po veličini gradu koji broji 2 milijuna stanovnika. Gradu u kojem se budiš u 4 ujutro zvukom kokoši, jutarnje molitve, trube tro-troa i metle koja čisti ispred vrata.

Kako prenijeti djelić onoga što sam doživjela? Vrtlog emocija proživljenih u mjesec dana teško je opisati. Ono što mogu reći je da me Gana nije ostavila ravnodušnom.

Od prvog dana razmjene naučiš da je vrijeme u Gani samo pojam i nešto što oni ne shvaćaju preozbiljno. Čekalo se uvijek po sat, dva pa sve do četiri i pol u različitim prilikama. U bolnici sam provela četiri tjedna na odjelu ginekologije i opstetricije, a par dana sam provela i na odjelu hitne medicine. Ukoliko želiš i pitaš možeš jako puno naučiti i raditi samo moraš biti uporan. Otvoreni su prema studentima i uvijek spremni pomoći. U mojoj avanturi pratila me  moja Cute kuta koju sam odabrala prije odlaska i koja se super uklopila u njihovo šarenilo. Posebno oduševljene su bile moje babice (primalje) koje su me uvijek veselo dočekivale i ispitivale o Hrvatskoj. U početku mi je bilo teško; teško vidjeti toliku razliku u njihovom svijetu naspram našeg.  A kako je vrijeme prolazilo polako proživljavala sam sve s njima i shvatila da je za njih to uobičajeno, oni ne znaju za bolje i trenutno ne mogu imati bolje i snalaze se s onim što imaju najbolje što znaju. Al rastužilo me vidjeti kako se ljudski život ponekad ugasi zbog stvari koje su se mogle s malo više sredstava prevenirati.

Sa mnom na razmjeni bilo je još 12 studenata iz različitih krajeva svijeta. Preko tjedna smo bili u bolnici, a petak, subota i nedjelja su uvijek bili namijenjeni za vikend izlete po Gani. Gana je država u kojoj se priča engleski pa je zbog toga dosta lako snaći se u njoj, kako “kažu“ Afrika za početnike. Prvi vikend odmarali smo na jezeru Bosomtwe, drugi vikend surfali na obali Busue, treći se penjali na najviši slap Zapadne Afrike i za kraj uživali u safariju nacionalnog parka Mole.

Iskustvo u Gani je nešto što je vrijedilo proživjeti i doživjeti, nešto što me obogatilo i osiromašilo, rastužilo i razveselilo, a ono najbitnije naučilo što znači riječ zahvalnost. Za sve vas koji ste ikad pomislili na Afriku imate moje veliko DA!